grunge life

Dobrodošli na moj blog


22.10.2014.

Dobrodošli u buntovni život

Kosa mi je uništena kao i moj život.
Dani su mi postali isti, sivi. Svaki novi dan je isti, ništa se ne mjenja. Bože. Upala sam u rutinu.

Naravno. Imam ja onaj buntovni život gdje se napokon osjećam živa i sretna.
Subota.
Namjeravala sam provesti provesti jednu subotu u sobi, u starom džemperu s limenkom piva i nekim dobrim filmom.
Razbarušene kose, bez ikakve šminke, razmišljala sam koji film da gledam. To razmišljanje je prekinulo zvono telefona.
- " Halo...?"
- " E gdje si mala, bil' u park s nama na pivu, okuplja se društvo a lijepo vrijeme."
S uzhićenjem sam ustaknula.
- "Naravno a hoću! Dajte mi pola sata da se spremim, tamo sam za toliko. Budite kod povelje."

Bacila sam telefon, grubo iščešljala kosu, stavila nešto malo šminke, obukla dva broja veću košulju u kojoj sam izgledala kao dječak i izašla.
Nisam namjeravala ništa posebno raditi, hodati s jednog mjesta na drugog. Dogovor je bio; idemo u park na par piva i kući.
Tako je i bilo, donekle. Popili smo litre i litre piva. Postalo je zima, park je bio prazan, samo mi buntovnici.
- "Ljudi gdje idemo sada, postaje hladno, ajmo se maknuti..." - Povikao je neko iz društva, ali se nisam obazirala na to.
- "Fakat, bilo bi dobro da odemo u Pub, toplo je a i ima dosta ljudi." - Malo po malo svi su se složili da idemo u Pub. Pub je mjesto izvan centra grada gdje se okupljaju  ljudi kao ja, većinom tamo se izlazi zimi.
Ja nisam bila za to, jer ako odemo tamo skinuću kaput. Neću ličiti ni na šta, pored svih onih sređenih i preljepih cura.
Krenuli smo, hodali do tamo, upadali jer alkohol nas je uzeo pod svoje. Ušli smo, pili, plesali, zabavljali se.
Izašla sam ispred, sjela na klupu, s pivom i dvije drugarice. Počele su teške teme.
Ali kad smo već liznule bocu, idemo. Toliko iskrenosti za jednu noć. Nisam mogla. Suze su krenule. Nastavila sam pit.
Upala sam, povraćala, onesvijestila se. Probudila se u krevetu.

Volim svoj buntovni život, i sebe u njemu.
Mrzim obični život jedne srednjoškolke s problemima. Depresivan je.

07.10.2014.

Hedonizam

Pet dana bez skole, klosarski zivot. Preko dana ljencarim a noc, eh, noc... Noci se svasta desava. Klosarski nocni zivot je divan. Izadjem, sjednem sa svojim drustvom u park s gajbom piva i pijemo. Neki zaboravljaju, neki pokusavaju se sjetit... Svako sa svojim pricama i iskustvima. Volim sve to. Vec par dana odlazim u kafic u kojem se preko zime okupljamo. Sjedim s konobarom, jako dobrim prijateljem i jos par mnogo starijih metalaca. Fino mi je. Trenutno sjedim sama u kaficu, uzivam u suncu, cigari i gorcoj kafi. Presavrseno je. Ali sve sto je lijepo kratko traje...

30.09.2014.

2.

Pa da, ili ubit osobe koje cine da se ovako osjecam il sebe.

28.09.2014.

Suicidnost.

Postaje mi svejedno, ne pripadam u ovom svijetu. Pokusala sam pobjeci dva puta ali nije uspjelo. Osjecam se kao izgubljena dusa, tu sam ali nisam. Smrt je sigurna, ne mozemo na nju gledati kao na nesto tuzno i ruzno. Ona spasava... Zadnjih dana me pokriva oblak depresije. Lijezem s njom i s njom se budim. Ne osjecam srecu, samo tugu, prazninu...A rupa u grudima, ona je svr veca i sve vise boli U zadnje vrijeme samo o smrti razmisljam. Cudno je. Sinoc sam gledala smrt, krvne zile su se sledile toliko da sam ih osjetila kako se stezu. Ne bojim se smrti, bar ne svoje, ali tudja smrt... Stojala sam nepomicno, gledala ruku koja drzi noz i krvnicki ga zabija u tijelo nemocne osobe. Smrt. U podsvijesti sam se nadala da ce i mene zivota osloboditi...ali nije. Tesko je. Ni zivot ni smrt me ne zeli. To boli.


grunge life
<< 10/2014 >>
nedponutosricetpetsub
01020304
05060708091011
12131415161718
19202122232425
262728293031