Kosa mi je uništena kao i moj život. Dani su mi postali isti, sivi. Svaki novi dan je isti, ništa se ne mjenja. Bože. Upala sam u rutinu. Naravno. Imam ja onaj buntovni život gdje se napokon osjećam živa i sretna. Subota. Namjeravala sam provesti provesti jednu subotu u sobi, u starom džemperu s limenkom…
Pet dana bez skole, klosarski zivot. Preko dana ljencarim a noc, eh, noc… Noci se svasta desava. Klosarski nocni zivot je divan. Izadjem, sjednem sa svojim drustvom u park s gajbom piva i pijemo. Neki zaboravljaju, neki pokusavaju se sjetit… Svako sa svojim pricama i iskustvima. Volim sve to. Vec par dana odlazim u kafic…
Pa da, ili ubit osobe koje cine da se ovako osjecam il sebe.
Postaje mi svejedno, ne pripadam u ovom svijetu. Pokusala sam pobjeci dva puta ali nije uspjelo. Osjecam se kao izgubljena dusa, tu sam ali nisam. Smrt je sigurna, ne mozemo na nju gledati kao na nesto tuzno i ruzno. Ona spasava… Zadnjih dana me pokriva oblak depresije. Lijezem s njom i s njom se budim….